Sagledavajući celokupnu situaciju u državi kao kulminaciju višedecenijskih procesa, smatram da pogrešno procenjujete trenutnu situaciju u Srbiji, odnosno da, svesno ili nesvesno, ne uviđate važne komponente i kompleksnosti. Upravo političke promene putem izbora predstavljaju najnoviji zahtev pokreta. Vaš argument zasnovan na tezi da je Milošević svojevremeno izgubio izbore jeste tačan, međutim, previđate činjenicu da je režim Aleksandra Vučića nemali broj puta uhvaćen u dokumentovanoj izbornoj krađi. Predsednik Vučić i njegov režim iznutra su uništili i delegitimizovali izborni sistem do te mere da je mogućnost priznavanja izbornog poraza postala praktično nezamisliva. Ipak, građani Srbije upravo taj demokratski put danas traže. Najskoriji primer su lokalni izbori u Kosjeriću i Zaječaru koji su održani pre mesec dana. Sve oči bile su uprte u ove lokalne izbore i opet je bilo nepravilnosti koje su dovele do toga da su izbori u jednoj opštini u Kosjeriću morali da budu ponovljeni. Ovde govorimo o biračkim telima od po 9 hiljada i 50 hiljada glasača. Šta bi se desilo u slučaju organizovanja poštenih i slobodnih izbora na nivou cele zemlje? Ovaj problem u Vašem tekstu uopšte nije pomenut. Osim toga, kada već koristite argument legitimiteta Vučićevog prvog izbora, važno je istaći da su mnogi pre, a i posle njega, demokratski izabrani ali su i pored toga zloupotrebili ili zloupotrebljavaju demokratski sistem u sopstvenu korist radi opstanka na vlasti.
Vaš argument da je studentski pokret ostao apstraktan, bez konkretnih političkih ciljeva, apriori je netačan. Ciljevi su jasno definisani, uključujući i zahtev da se dokumentacija vezana za obnovu i rekonstrukciju železničke stanice u celini objavi. Čak ni ovaj, konkretan zahtev nije ispunjen, što nedvosmisleno ukazuje na nespremnost režima da na bilo koji način prizna odgovornost svojih funkcionera.
Tačno je da je studentski pokret po svojoj prirodi heterogen ali logička je greška na osnovu partikularnog delegitimisati čitav pokret. Vaš tekst se ni na koji način ne bavi konkretnim dokazima na osnovu kojih bi se ovakav karakter studentskog pokreta mogao utvrditi, a nije teško zaključiti da je ovo slučaj zato što je ovakva spekulacija apsolutno nedokaziva. Povrh toga, trebalo bi napomenuti da direktna demokratija, na kojoj se zasniva rad plenuma, nema obavezu pravdanja svojih demokratskih procesa bilo kome van plenuma čije se, uzgred, vreme i mesto održavanja javno objavljuju.
Takođe, u svom tekstu neopravdano građansku neposlušnost predstavljate kao puko nasilje. Protesti su i dalje mirni sa strane demonstranata, a građanska neposlušnost je legitiman izraz nezadovoljstva. Međutim, reakcija države nije ostala nenasilna – naprotiv, ona menja svoj karakter. Policija je, neretko i nelegitimnim sredstvima, poslednjih dana proteste pokušavala da uguši hapšenjem desetina mladih ljudi, uključujući i pojedine maloletne srednjoškolce. O tome se u Vašem tekstu takođe ne govori. Policija je bila veoma nasilna i na demonstracijama 28. juna koristila je različita sredstva kako bi pokušala da uguši proteste. O manjku istrage u vezi sa incidentom 15. marta, koji se odnosi na potencijalnu upotrebu zvučnog topa, da i ne govorimo.
Na kraju, nedostatak solidarnosti koji iskazujete prema Vašim koleginicama i kolegama koji rade na univerzitetima u Srbiji, gde je univerzitet kao institucija trenutno egzistencijalno ugrožen, a režim vrši višemesečni kontinuirani pritisak na akademsku zajednicu, dodatno je razočaravajuć. Posebno zabrinjava to što se u svom tekstu uopšte ne osvrćete na potencijalne posledice koje takvi procesi mogu imati za visoko obrazovanje u Srbiji.
Vaš pokušaj da trenutnu situaciju u Srbiji objasnite u par kratkih crta i da sam pokret kao takav delom deligitimišete kao apolitički, a potom kao nacionalistički deluje neadekvatno, akademski neodgovorno i možda najvažnije, demotivišuće za one koji se već mesecima trude, uprkos ogromnim pritiscima, da stvari promene iznutra.
Gospodine, svesno ili ne, svojim rečima ste preuzeli ulogu "đavoljeg advokata". Svakako, Vašem tekstu nedostaje nekoliko ključnih perspektiva koje ste ispustili da razmotrite: samoodbrana, strah od represije, pozicija moći, satanizacija neistomišljenika.
"To je išlo zajedno sa nesposobnošću da se definišu polltički ciljevi. Od korupcije (gde, kako sam napisao, Pokret uopšte nije uspeo da definiše instucionalne načine da pokuša da je smanji), Pokret je prešao na zahteve o prevremenim izborima, zatim na de fakto zahtev za Vučićevu ostavku, i konačno kada više ništa nije funkcionisalo, na otvoreno nasilje."
Како је то Покрет прешао на насиље? Да ли су протести то насиље?
Слажете ли се, ипак, да режим Александра Вучића од почетка студентских протеста, у одређеним фазама, покушава да на насилан начин разбије ове протесте?
"U tom nasilju Pokret tvrdi da je situacija slicna onoj iz 5. oktobra 2000. To je potpuno netačno. Peti oktobar je bio narodni odgovor na Miloševićev izlazak iz okvira legalnosti. Septembarske izbore je Milošević izgubio već u u prvom krugu, što je odbio da prizna. Izlazak na ulice bio je način da se Milošević natera da rezultete prihvati, što je on zatim i učinio. Znači, 5. oktobar je bio pokret za povratak u legalnost, ne revolucija niti nasilni prevrat režima."
Мада није централна за деловање, овде се, евентуална, сличност огледа у легитимности, не легалности. Односно, тврдња је не да Александар Вучић није легални, већ да није легитимни председник Републике. Захтев је, стога, да се распишу избори и да се та легитимност стави на тест. Ако легално победи, нека настави да влада. Међутим, уколико месецима не успева да реши све проблеме које сте навели, и уколико се на протестима (барем оним главним) окупља народа колико Вучић никада није успео да окупи, онда бих рекао да има довољно разлога (да не наводим сада и остале разлоге) да се провери да ли и даље има већинску подршку у народу. Без те провере остаје нелегитимни председник.
Ипак, грешите, нико не покушава да мимо избора дође на власт, а нарочито не насилним путем. Већ као што сте рекли, поред осталих захтева додат је и захтев о расписивању избора.
Дакле није след: Студенти тврде да Вучић није легално освојио власт (иако јесте), па сада покушавају насилно да га свргну и тако успоставе нову власт.
Исправно је: Студенти тврде да је Вучићева власт изгубила легитимитет, па сада листи својих захтева додају и тај о расписивању парламентарних избора. Народ, који стоји уз студентски покрет, протестује и на тај начин жели да примора Вучића да распише изборе.
"Situacija sa Vučićem je drugačija. Vučić nije nelegalno izabran. Njegova vlast treba da bude ograničena, i Pokret, umesto da se politički koncentrisao na dve stvari: formiranje zajedničkih (paritetnih) tela sa vladom o ograničenju korupcije i ujedinjenje snaga za sledeće redovne izbore (što pretpostavlja i pregovore sa opozicijom), nije učinio niti jedno, niti drugo. Ostao je razapet izmedju spontanosti početaka i ekstremnih zahteva koji sada otvoreno pozivaju na nasilje. Upravo tada, kada se više nije znalo šta dalje, pojavili su se i ekstremni samo-destruktivni nacionalisti, jer je verovatno deo Pokreta u nacionalizmu video već tradicionalnu najjaču političku polugu kojom vlast može biti smenjena."
Да ли је Вучић легално изабран или не, уопште није централно питање. Од централне важности је питање о легитимности његове власти. Као што сам већ навео, довољно је разлога да се у исту посумња. Да би се видело ко је у праву, по питању легитимности Вучићеве власти, довољно је да се распишу парламентарни избори. Уколико Вучићева листа легално оствари довољну већину, нека настави да влада.
Објасните, молим Вас, овај део о националистичком карактеру ових протеста. Где су се појавили националисти које спомињете и каква је њихова улога?
Било би лепо, ако можете, и да објасните о ком виду национализма говоримо?
Нарочито због тога што Александар Вучић и сам припада националистичкој, и то екстремно националистичкој политичкој струји у Србији, тзв. шешељевском национализму. Чувена је, рецимо, изјава дотичног о убиству 100 Муслимана за једног Србина (видети, рецимо, https://www.youtube.com/watch?v=UGqv9CJbd3U&ab_channel=shiomiga1djura)
Без додатних појашњења, ово је, у најбољем случају, argumentum ad hominem.
"Implicitna podrška nasilju i stalne blokade saobaćajnica kao osnovni načini političke borbe ne samo da protivreče originalnim ciljevima Pokreta, već su samo-destruktivni: dovode do haosa, a nijedno društvo u haosu ne može da živi. To otuda zahteva diktaturu. Ili, ako i dodje do pada Vučića, Da li neko sumnja da, ako Vučić i SNS budu prinudjeni da nasiljem odu sa vlasti, oni ili neka nova reinkarnacija radikala ili SNS, neće isto tako biti u stanju da kroz dve ili tri godine okupi 200 hiljada ljudi i ruši novi režim? Na taj način Pokret u stvari ustanovljava nova pravila: predstavnički sistem i izbori više nisu način na koji se dolazi (ili odlazi) sa vlasti, već je jedini način nasilno svrgavanje režima koji je izgubio Mandat Neba—što konkretno znači da oni koji se sa datim režimom ne slažu mogu da nadju nekoliko stotina hiljada gradjana spremnih da se tuku. Naravno, takav sistem je i Srbija, kao i puno drugih zemalja, imala (a neke i sada imaju), ali takav politički sistem stalno oscilira izmedju otvorene diktature (Vučića) i gradjanskog rata. Bilo bi žalosno, ali sada ne već potpuno nerealno, da konačni rezultat Pokreta bude upravo takav."
У чему се састоји "implicitna podrška nasilju ... kao osnovni načini političke borbe"? Поново ни на који начин не поткрепљујете тврдњу о студентској (било експлицитној или барем имплицитној) подршци насилној борби. Нарочито не поткрепљујете тврдњу да је насиље сада основа њиховог политичког деловања.
Такође, тврдите да студентска политичка борба доводи до хаоса, а да тај хаос изискује диктатуру.
Тврдим да грешите, све што нам треба су легално одржани парламентарни избори. Нема никакве потребе за диктатуром (иако је Вучић, вероватно, прижељкује).
Поново, на основу чега тврдите да Студенти желе или раде на томе да "Вучић и СНС буду принуђени да насиљем оду са власти"?
Ова тврдња је нарочито неодржива уколико се има у виду да и сами у овом тексту тврдите да је "Pokret prešao na zahteve o prevremenim izborima". Оно где грешите је да је студентски покрет, сада прешао "na otvoreno nasilje".
Уколико овиме тврдите да је студентски покрет одустао од захтева за парламентарним изборима и у потпуности прешао на насилну борбу, та тврдња је напросто нетачна - захтев за изборима је релативно скоро формулисан и на њему се, надаље, константно инсистира.
Čika branko se prodao. Nije lako biti intelektualac u USRA. Zato mu ime pišem malim slovom. On bi pregovarao i sa adolfom? I taj je došao na izborima. Napisao je još gomilu besmislica što inače ni malo nije tipično za njega. Cenim da mu ovo sramoćenje nije trebalo čak i ako mu je plata mala a pločice neće da lepi.
Najviše volim vas što sedite u Americi i tražite dlaku u jajetu svemu što se dešava u Srbiji! Sada je on ili mi, a posle, kad dobijemo relativno normalnu vladu, možemo da se dogovaramo ko je prozapadni ili proruski, ko je globalista, a ko nacionalista itd. U ovom momentu svako ko je protiv studentskog protesta je za Vučića. I tačka.
Nisam mogla da smilslim Vučića još od kad se pojavio na sceni 1990-tih. Ne mogu da ga smilslim ni dan danas.
Korupcija u svakoj zemlji, pa u i Srbiji, donosi sa sobom strane interese i još veće mešanje tih istih interesa u unutrašnju politiku.
Uvek je potreban povod; istinit ili podmetnut od strane CIA, MI6 i ostalih obaveštajnih službi.
Tragično rušenje nadstrešnice u Novom Sadu, koja je dovela do smrti 16 ljudi, je još više izbacila na svetlo dana Vučićevu korupciju. Pitanje je, iako je predstavljeno da se srpski narod sam organizovao protiv Vučića, da li se srpski narod zaista sam organizovao ili je “pomoć” za organizovanje pristigla sa strane, od tih obaveštajnih službi koje nemaju dobrobit srpskog naroda na umu? Pitam se ko zaista predvodi ovaj protest naroda?
Gledajući sa strane, trenutni dogadjai u Srbiji, veoma podsećaju na vreme kada je Milošević skinut sa vlasti i kada je CIA upotrebila jedan od svojih mnogbrojnih načina da smeni vlast uz pomoć ljudi iz te iste izemlje.
Ako imate vremena, skoro 4 sata, pogledajte "Bringing Down A Dictator", video sa objašnjejima kako je CIA i State Department skinula sa vlasti Miloševića uz pomoć ljudi iz Srbije:
Само пар цртица - све замерке/опсервације могу да стоје, али су све грешке на које се указује више или мање изнуђене. Дифузност је директна последица стања у коме се појединци који се било где појаве таргетирају, застрашују, дискредитују свим силама, државним и пара-државним средствима. Што се тиче формулисања предлога за борбу против корупције, свака сарадња за оваквом влашћу постаје (ако већ није постала) немогућа, јер су резултати само давање додатног времена, легитимитета и материјала за бесконачне спинове, док је шанса за било какав напредак само теоретска имајући у виду да је режим показао колико и на какве све начине је спреман да брани власт, док би реално отварање питања корупције ту власт неминовно уздрмало, екстерно и интерно. На крају и сарадња са опозицијом је под великим знаком питања, видевши да се безмало сви из те опозиције труде свако мало да дају материјала Вучићу за његов наратив о њима (и успут о студентском покрету), из необјашњивог разлога покрећући теме које разједињију опозиционо тело у тренутку када студенти позивају на најшире јединство (геноцид и сл.). На крају не мислим да је било каква промена власти да улици пожељна, само теоретски ипак можемо замислити ситуацију у којој би редовни механизми постали потпуно недоступни (као у неким класичним диктатурама, које и даље одржавају изборе), па остаје питање шта да се ради кад и ако дођемо у ту ситуацију (срећом мислим да још увек нисмо у њој, будући да расписивање избора не би ни био проблем за Вучића кад би био сигуран да не може да их изгуби).
Poštovani gospodine Milanoviću,
Sagledavajući celokupnu situaciju u državi kao kulminaciju višedecenijskih procesa, smatram da pogrešno procenjujete trenutnu situaciju u Srbiji, odnosno da, svesno ili nesvesno, ne uviđate važne komponente i kompleksnosti. Upravo političke promene putem izbora predstavljaju najnoviji zahtev pokreta. Vaš argument zasnovan na tezi da je Milošević svojevremeno izgubio izbore jeste tačan, međutim, previđate činjenicu da je režim Aleksandra Vučića nemali broj puta uhvaćen u dokumentovanoj izbornoj krađi. Predsednik Vučić i njegov režim iznutra su uništili i delegitimizovali izborni sistem do te mere da je mogućnost priznavanja izbornog poraza postala praktično nezamisliva. Ipak, građani Srbije upravo taj demokratski put danas traže. Najskoriji primer su lokalni izbori u Kosjeriću i Zaječaru koji su održani pre mesec dana. Sve oči bile su uprte u ove lokalne izbore i opet je bilo nepravilnosti koje su dovele do toga da su izbori u jednoj opštini u Kosjeriću morali da budu ponovljeni. Ovde govorimo o biračkim telima od po 9 hiljada i 50 hiljada glasača. Šta bi se desilo u slučaju organizovanja poštenih i slobodnih izbora na nivou cele zemlje? Ovaj problem u Vašem tekstu uopšte nije pomenut. Osim toga, kada već koristite argument legitimiteta Vučićevog prvog izbora, važno je istaći da su mnogi pre, a i posle njega, demokratski izabrani ali su i pored toga zloupotrebili ili zloupotrebljavaju demokratski sistem u sopstvenu korist radi opstanka na vlasti.
Vaš argument da je studentski pokret ostao apstraktan, bez konkretnih političkih ciljeva, apriori je netačan. Ciljevi su jasno definisani, uključujući i zahtev da se dokumentacija vezana za obnovu i rekonstrukciju železničke stanice u celini objavi. Čak ni ovaj, konkretan zahtev nije ispunjen, što nedvosmisleno ukazuje na nespremnost režima da na bilo koji način prizna odgovornost svojih funkcionera.
Tačno je da je studentski pokret po svojoj prirodi heterogen ali logička je greška na osnovu partikularnog delegitimisati čitav pokret. Vaš tekst se ni na koji način ne bavi konkretnim dokazima na osnovu kojih bi se ovakav karakter studentskog pokreta mogao utvrditi, a nije teško zaključiti da je ovo slučaj zato što je ovakva spekulacija apsolutno nedokaziva. Povrh toga, trebalo bi napomenuti da direktna demokratija, na kojoj se zasniva rad plenuma, nema obavezu pravdanja svojih demokratskih procesa bilo kome van plenuma čije se, uzgred, vreme i mesto održavanja javno objavljuju.
Takođe, u svom tekstu neopravdano građansku neposlušnost predstavljate kao puko nasilje. Protesti su i dalje mirni sa strane demonstranata, a građanska neposlušnost je legitiman izraz nezadovoljstva. Međutim, reakcija države nije ostala nenasilna – naprotiv, ona menja svoj karakter. Policija je, neretko i nelegitimnim sredstvima, poslednjih dana proteste pokušavala da uguši hapšenjem desetina mladih ljudi, uključujući i pojedine maloletne srednjoškolce. O tome se u Vašem tekstu takođe ne govori. Policija je bila veoma nasilna i na demonstracijama 28. juna koristila je različita sredstva kako bi pokušala da uguši proteste. O manjku istrage u vezi sa incidentom 15. marta, koji se odnosi na potencijalnu upotrebu zvučnog topa, da i ne govorimo.
Na kraju, nedostatak solidarnosti koji iskazujete prema Vašim koleginicama i kolegama koji rade na univerzitetima u Srbiji, gde je univerzitet kao institucija trenutno egzistencijalno ugrožen, a režim vrši višemesečni kontinuirani pritisak na akademsku zajednicu, dodatno je razočaravajuć. Posebno zabrinjava to što se u svom tekstu uopšte ne osvrćete na potencijalne posledice koje takvi procesi mogu imati za visoko obrazovanje u Srbiji.
Vaš pokušaj da trenutnu situaciju u Srbiji objasnite u par kratkih crta i da sam pokret kao takav delom deligitimišete kao apolitički, a potom kao nacionalistički deluje neadekvatno, akademski neodgovorno i možda najvažnije, demotivišuće za one koji se već mesecima trude, uprkos ogromnim pritiscima, da stvari promene iznutra.
Gospodine, svesno ili ne, svojim rečima ste preuzeli ulogu "đavoljeg advokata". Svakako, Vašem tekstu nedostaje nekoliko ključnih perspektiva koje ste ispustili da razmotrite: samoodbrana, strah od represije, pozicija moći, satanizacija neistomišljenika.
"To je išlo zajedno sa nesposobnošću da se definišu polltički ciljevi. Od korupcije (gde, kako sam napisao, Pokret uopšte nije uspeo da definiše instucionalne načine da pokuša da je smanji), Pokret je prešao na zahteve o prevremenim izborima, zatim na de fakto zahtev za Vučićevu ostavku, i konačno kada više ništa nije funkcionisalo, na otvoreno nasilje."
Како је то Покрет прешао на насиље? Да ли су протести то насиље?
Слажете ли се, ипак, да режим Александра Вучића од почетка студентских протеста, у одређеним фазама, покушава да на насилан начин разбије ове протесте?
"U tom nasilju Pokret tvrdi da je situacija slicna onoj iz 5. oktobra 2000. To je potpuno netačno. Peti oktobar je bio narodni odgovor na Miloševićev izlazak iz okvira legalnosti. Septembarske izbore je Milošević izgubio već u u prvom krugu, što je odbio da prizna. Izlazak na ulice bio je način da se Milošević natera da rezultete prihvati, što je on zatim i učinio. Znači, 5. oktobar je bio pokret za povratak u legalnost, ne revolucija niti nasilni prevrat režima."
Мада није централна за деловање, овде се, евентуална, сличност огледа у легитимности, не легалности. Односно, тврдња је не да Александар Вучић није легални, већ да није легитимни председник Републике. Захтев је, стога, да се распишу избори и да се та легитимност стави на тест. Ако легално победи, нека настави да влада. Међутим, уколико месецима не успева да реши све проблеме које сте навели, и уколико се на протестима (барем оним главним) окупља народа колико Вучић никада није успео да окупи, онда бих рекао да има довољно разлога (да не наводим сада и остале разлоге) да се провери да ли и даље има већинску подршку у народу. Без те провере остаје нелегитимни председник.
Ипак, грешите, нико не покушава да мимо избора дође на власт, а нарочито не насилним путем. Већ као што сте рекли, поред осталих захтева додат је и захтев о расписивању избора.
Дакле није след: Студенти тврде да Вучић није легално освојио власт (иако јесте), па сада покушавају насилно да га свргну и тако успоставе нову власт.
Исправно је: Студенти тврде да је Вучићева власт изгубила легитимитет, па сада листи својих захтева додају и тај о расписивању парламентарних избора. Народ, који стоји уз студентски покрет, протестује и на тај начин жели да примора Вучића да распише изборе.
"Situacija sa Vučićem je drugačija. Vučić nije nelegalno izabran. Njegova vlast treba da bude ograničena, i Pokret, umesto da se politički koncentrisao na dve stvari: formiranje zajedničkih (paritetnih) tela sa vladom o ograničenju korupcije i ujedinjenje snaga za sledeće redovne izbore (što pretpostavlja i pregovore sa opozicijom), nije učinio niti jedno, niti drugo. Ostao je razapet izmedju spontanosti početaka i ekstremnih zahteva koji sada otvoreno pozivaju na nasilje. Upravo tada, kada se više nije znalo šta dalje, pojavili su se i ekstremni samo-destruktivni nacionalisti, jer je verovatno deo Pokreta u nacionalizmu video već tradicionalnu najjaču političku polugu kojom vlast može biti smenjena."
Да ли је Вучић легално изабран или не, уопште није централно питање. Од централне важности је питање о легитимности његове власти. Као што сам већ навео, довољно је разлога да се у исту посумња. Да би се видело ко је у праву, по питању легитимности Вучићеве власти, довољно је да се распишу парламентарни избори. Уколико Вучићева листа легално оствари довољну већину, нека настави да влада.
Објасните, молим Вас, овај део о националистичком карактеру ових протеста. Где су се појавили националисти које спомињете и каква је њихова улога?
Било би лепо, ако можете, и да објасните о ком виду национализма говоримо?
Нарочито због тога што Александар Вучић и сам припада националистичкој, и то екстремно националистичкој политичкој струји у Србији, тзв. шешељевском национализму. Чувена је, рецимо, изјава дотичног о убиству 100 Муслимана за једног Србина (видети, рецимо, https://www.youtube.com/watch?v=UGqv9CJbd3U&ab_channel=shiomiga1djura)
Без додатних појашњења, ово је, у најбољем случају, argumentum ad hominem.
"Implicitna podrška nasilju i stalne blokade saobaćajnica kao osnovni načini političke borbe ne samo da protivreče originalnim ciljevima Pokreta, već su samo-destruktivni: dovode do haosa, a nijedno društvo u haosu ne može da živi. To otuda zahteva diktaturu. Ili, ako i dodje do pada Vučića, Da li neko sumnja da, ako Vučić i SNS budu prinudjeni da nasiljem odu sa vlasti, oni ili neka nova reinkarnacija radikala ili SNS, neće isto tako biti u stanju da kroz dve ili tri godine okupi 200 hiljada ljudi i ruši novi režim? Na taj način Pokret u stvari ustanovljava nova pravila: predstavnički sistem i izbori više nisu način na koji se dolazi (ili odlazi) sa vlasti, već je jedini način nasilno svrgavanje režima koji je izgubio Mandat Neba—što konkretno znači da oni koji se sa datim režimom ne slažu mogu da nadju nekoliko stotina hiljada gradjana spremnih da se tuku. Naravno, takav sistem je i Srbija, kao i puno drugih zemalja, imala (a neke i sada imaju), ali takav politički sistem stalno oscilira izmedju otvorene diktature (Vučića) i gradjanskog rata. Bilo bi žalosno, ali sada ne već potpuno nerealno, da konačni rezultat Pokreta bude upravo takav."
У чему се састоји "implicitna podrška nasilju ... kao osnovni načini političke borbe"? Поново ни на који начин не поткрепљујете тврдњу о студентској (било експлицитној или барем имплицитној) подршци насилној борби. Нарочито не поткрепљујете тврдњу да је насиље сада основа њиховог политичког деловања.
Такође, тврдите да студентска политичка борба доводи до хаоса, а да тај хаос изискује диктатуру.
Тврдим да грешите, све што нам треба су легално одржани парламентарни избори. Нема никакве потребе за диктатуром (иако је Вучић, вероватно, прижељкује).
Поново, на основу чега тврдите да Студенти желе или раде на томе да "Вучић и СНС буду принуђени да насиљем оду са власти"?
Ова тврдња је нарочито неодржива уколико се има у виду да и сами у овом тексту тврдите да је "Pokret prešao na zahteve o prevremenim izborima". Оно где грешите је да је студентски покрет, сада прешао "na otvoreno nasilje".
Уколико овиме тврдите да је студентски покрет одустао од захтева за парламентарним изборима и у потпуности прешао на насилну борбу, та тврдња је напросто нетачна - захтев за изборима је релативно скоро формулисан и на њему се, надаље, константно инсистира.
Čika branko se prodao. Nije lako biti intelektualac u USRA. Zato mu ime pišem malim slovom. On bi pregovarao i sa adolfom? I taj je došao na izborima. Napisao je još gomilu besmislica što inače ni malo nije tipično za njega. Cenim da mu ovo sramoćenje nije trebalo čak i ako mu je plata mala a pločice neće da lepi.
Najviše volim vas što sedite u Americi i tražite dlaku u jajetu svemu što se dešava u Srbiji! Sada je on ili mi, a posle, kad dobijemo relativno normalnu vladu, možemo da se dogovaramo ko je prozapadni ili proruski, ko je globalista, a ko nacionalista itd. U ovom momentu svako ko je protiv studentskog protesta je za Vučića. I tačka.
Nisam mogla da smilslim Miloševića.
Nisam mogla da smilslim Vučića još od kad se pojavio na sceni 1990-tih. Ne mogu da ga smilslim ni dan danas.
Korupcija u svakoj zemlji, pa u i Srbiji, donosi sa sobom strane interese i još veće mešanje tih istih interesa u unutrašnju politiku.
Uvek je potreban povod; istinit ili podmetnut od strane CIA, MI6 i ostalih obaveštajnih službi.
Tragično rušenje nadstrešnice u Novom Sadu, koja je dovela do smrti 16 ljudi, je još više izbacila na svetlo dana Vučićevu korupciju. Pitanje je, iako je predstavljeno da se srpski narod sam organizovao protiv Vučića, da li se srpski narod zaista sam organizovao ili je “pomoć” za organizovanje pristigla sa strane, od tih obaveštajnih službi koje nemaju dobrobit srpskog naroda na umu? Pitam se ko zaista predvodi ovaj protest naroda?
Gledajući sa strane, trenutni dogadjai u Srbiji, veoma podsećaju na vreme kada je Milošević skinut sa vlasti i kada je CIA upotrebila jedan od svojih mnogbrojnih načina da smeni vlast uz pomoć ljudi iz te iste izemlje.
Ako imate vremena, skoro 4 sata, pogledajte "Bringing Down A Dictator", video sa objašnjejima kako je CIA i State Department skinula sa vlasti Miloševića uz pomoć ljudi iz Srbije:
https://rumble.com/v49blif-benzotation-research-stream-4-bringing-down-a-dictator-movie-watch.html?playlist_id=watch-history&e9s=src_v1_wh
Vreme će da pokaže u kom pravcu ovaj protest vodi Srbiju.
Not even wrong! :)
Само пар цртица - све замерке/опсервације могу да стоје, али су све грешке на које се указује више или мање изнуђене. Дифузност је директна последица стања у коме се појединци који се било где појаве таргетирају, застрашују, дискредитују свим силама, државним и пара-државним средствима. Што се тиче формулисања предлога за борбу против корупције, свака сарадња за оваквом влашћу постаје (ако већ није постала) немогућа, јер су резултати само давање додатног времена, легитимитета и материјала за бесконачне спинове, док је шанса за било какав напредак само теоретска имајући у виду да је режим показао колико и на какве све начине је спреман да брани власт, док би реално отварање питања корупције ту власт неминовно уздрмало, екстерно и интерно. На крају и сарадња са опозицијом је под великим знаком питања, видевши да се безмало сви из те опозиције труде свако мало да дају материјала Вучићу за његов наратив о њима (и успут о студентском покрету), из необјашњивог разлога покрећући теме које разједињију опозиционо тело у тренутку када студенти позивају на најшире јединство (геноцид и сл.). На крају не мислим да је било каква промена власти да улици пожељна, само теоретски ипак можемо замислити ситуацију у којој би редовни механизми постали потпуно недоступни (као у неким класичним диктатурама, које и даље одржавају изборе), па остаје питање шта да се ради кад и ако дођемо у ту ситуацију (срећом мислим да још увек нисмо у њој, будући да расписивање избора не би ни био проблем за Вучића кад би био сигуран да не може да их изгуби).